Tijana Živaljević: Najvažnije je da nastavimo da razgovaramo

Mlada autorka za Graciju govori o novoj knjizi Dijalozi u Crnoj Gori, kao i njenoj usredsrijeđenosti na interkulturalni dijalog

Razgovarala Marina Strugar
Foto Đorđe Živaljević

Tijana Živaljević je šest godina brižljivo sakupljala dijaloge koje je vješto ugrađivala u mozaik njenog doživljaja čovjeka i njegove sudbine, a koje je predstavila u novoj knjizi Dijalozi u Crnoj Gori. Ova mlada književnica je nakon dvije godine Cetinjske gimnazije završila u Sloveniji međunarodnu maturu na engleskom jeziku. Tokom studija na Ekonomskom fakultetu u Podgorici radila je kao turistička vodičkinja, kao asistentkinja slovenačkog ambasadora i prevoditeljica za OEBS. Nakon završenih studija radila je kao asistentkinja političkog direktora, a zatim kao savjetnica za ekonomiju i evropske integracije u Delegaciji Evropske unije u Podgorici. Školovanje je nastavila na Univerzitetu u Nici, gdje je magistrirala makroekonomiju na francuskom jeziku. Bila je stipendistkinja američke, slovenačke, austrijske i francuske vlade. Jedan dio života provela je u Parizu, gdje je radila u Razvojnoj banci Savjeta Evrope.

Ilustracija na korici i grafičko oblikovanje Dejan Batrićević

Nedavno je objavljena Vaša knjiga Dijalozi u Crnoj Gori u kojoj ste u veoma pročišćenoj, gotovo poetskoj formi zabilježili odabir stvarnih razgovora koji izazivaju snažan unutrašnji doživljaj. Kako je nastala ova knjiga i koje Vaše umjetničko htijenje se u njoj očitava?
– Dok sam živjela u Parizu napisala sam knjigu Dijalozi u Parizu i kada sam se vratila iz Francuske u Crnu Goru nastavila sam da zapisujem dijaloge. Proces pisanja Dijaloga u Crnoj Gori je trajao šest godina, od mog povratka do ljeta 2020. Ni prva, ni druga knjiga nijesu imale unaprijed projektovani ishod, već su, naprotiv, slobodno pratile tok mog zapažanja, koje je konstantno bilo usredsređeno na suštinu, na bit jedne od najsloženijih tajni – čovjeka i njegove sudbine.
Vaša potreba da osluškujete i sebe i svijet oko Vas, kroz jezik i način na koji to radite u pričama otkriva Vaše svjetonazore. Koje su to vrijednosti do kojih držite? Kako izgleda svijet koji ste skrojili po Vašoj mjeri?
– Kao što ste rekli na početku, Dijalozi u Crnoj Gori nijesu plod imaginacije, već su isječci iz stvarnih razgovora, dakle, oni su prepis života. Dozvolićete mi da napravim jednu paralelu. Kada fotografišemo prirodu, sve je dato, sve je tu, na nama je da izaberemo kadar, da izaberemo važan detalj, ne da kreiramo svoju scenu u studiju. Na taj način Dijalozi su jako slični fotografiji. Svaki dijalog je moj izbor kadra, scene, slike, detalja iz stvarnog života. Svijet koji čine svi odabrani dijalozi nas podsjeća, pored ostalog, da je poezija sveprisutna, svima dostupna, a na meni je, kao autorki, da pomognem čitaocima da je i oni uoče i da nastave da je primjećuju i kad dođu do posljednje stranice, i kad završe čitanje knjge.
Podijelite sa nama jedan dijalog iz knjige koji na to najpotpunije upućuje?
– Prozni insert na 17. strani.
Sjećam se da ste bili jedini gospodin na Cetinju koji je nosio maramu ispod kragne košulje.
Jesam. To je marama moga oca. Nosio sam je stalno. Kako je svila pucala po rubovima, tako sam je ja pomjerao. Sad više ne mogu da je nosim, izgleda kao zastava sa Vučjega dola.
Vaša prva knjiga su Dijalozi u Parizu, koliko se ti dijalozi razlikuju?
– Najinteresantnije poređenje je dao jedan muzičar. Podijeliću i taj fragment.
Da li si pročitao rukopis?
Jesam. Dijalozi u Parizu su džez, Dijalozi u Crnoj Gori pop-rok.
Takođe, postoji dijalog koji opisuje razliku između francuskog i našeg jezika, a znamo da je jezik najprecizniji vektor jedne kulture i, u ovom slučaju, same knjige.
Znaš li koliko puta sam pročitala prepjev one pjesme i pomislila kako je lijep ovaj naš jezik – pun oštrih vrhova, kao krši.
Kako onda ‘izgleda’ francuski?
Francuski je… flauta u džezu.
U knjizi Dijalozi u Parizu jasno je vidljivo koliko su važne knjige u Vašem životu, u odnosima sa drugim ljudima, u cjelokupnom Vašem svijetu? Da li gdje god da ste se selili uvijek sa sobom nosili knjige?
– Nikada nijesam nosila svoje knjige iz grada u grad, uvijek sam bila spremna i otvorena za nove knjige. Danas je naša kućna biblioteka puna knjiga i na francuskom, engleskom i slovenačkom jeziku. U biblioteci, pored knjiga, se uvijek osjećam sigurno i ponizno. Gdje god sam živjela, upoznavala sam lokalnu kulturu, učila lokalni jezik i čitala lokalna izdanja. Pri povratku u Crnu Goru, nastavila sam da upoznajem našu kulturu, npr, pored ostalog, da otkrivam estetiku nakita pronađenog na našim prostorima iz ilirskog i rimskog doba.

“Nikada nijesam nosila svoje knjige iz grada u grad, uvijek sam bila spremna i otvorena za nove knjige. Danas je naša kućna biblioteka puna knjiga i na francuskom, engleskom i slovenačkom jeziku”

Vaš životni put je veoma zanimljiv, iz Cetinja gdje ste rođeni školovanje Vas je odvelo u Sloveniju, zatim u Nicu i Pariz. Karijeru ste gradili kao prevoditeljka, a u ekonomiji kao savjetnica Delegacije Evropske unije u Podgorici, zatim u Parizu u Razvojnoj banci Savjeta Evrope. Koliko je sva ta različitost iskustava, gradova, susreta, kultura objedinjena u Vašim Dijalozima i na koji način su Vas oblikovali?
– Postoji jedna zajednička nit za cijelu moju karijeru. Bilo u međunarodnim organizacijama, turizmu ili pisanju, moja pažnja je uvijek usredsrijeđena na interkulturalni dijalog. U međunarodnim organizacijama okruženimo smo ljudima koji dolaze iz različitih kultura, u turizmu, naravno. Tako je i u mom pisanju. Dijalozi u Parizu okupljaju ljude iz čitavog svijeta koji žive u toj fascinantnoj metropoli, dok u Dijalozima u Crnoj Gori važni dijalozi su i sa putnicima, koji su došli da upoznaju našu zemlju i sa sobom donijeli svoj duh i svoju kulturu barem na nekoliko dana. A kako je sva ta različitost iskustava, gradova, susreta, kultura oblikovala mene, možda najbolje ilustruje prof. dr Jasna Tatar-Anđelić u komentaru o knjizi Dijalozi u Crnoj Gori: “Tu je i otvorenost duha, koja čini da međe postanu mostovi, da se duh provjetri na suncu i da se od svakog putovanja raste”.
Koji dijalog ovih dana, u doba epidemije kada ništa više nije isto, vodite sama sa sobom?
– Uvijek podsjećam sebe da su pisanje i putovanje načini upražnjavanja slobode. Sada, u doba epidemije, kada su nam putovanja znatno otežana ili uskraćena, ostaje nam pisanje i čitanje. Knjiga, kao vrsta susreta, je uvijek tu.
Dobili ste podršku Ministarstva kulture kroz projekat Živimo kulturu, koliko Vam je bitno što je Vaše stvaralaštvo prepoznato? U kojoj mjeri mi u Crnoj Gori živimo kulturu?
– Veoma mi je drago što je Ministarstvo kulture prepoznalo umjetničku snagu Dijaloga. Vjerujem da nam je sa svakim priznanjem malo-pomalo oprošteno što se bavimo umjetnošću. U Crnoj Gori je najvažnije da nastavimo da upoznajemo sopstvenu kulturu i da nastavimo da stvaramo. Odnosno, u stilu Dijaloga, da nastavimo da razgovaramo.

Gracija 183, oktobar 2020.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...