Piše Dragana Đurić
Foto Vesela Radović Mišković
Nakon završenih redovnih i postdiplomskih studija, a zatim i obuke za predavače na koledžu na Bishop Grosseteste univerzitetu, Valentina Radulović Šćepanović uspješno je obavljala posao profesora, a zatim i direktora škole, da bi zatim rad nastavila u Skupštini Crne Gore. Sjajnim rezultatima se istakla obavljajući posao savjetnika predsjednika i šefa biroa za komunikaciju u kabinetu premijera, a potom i kao članica komunikacionog tima Savjeta za članstvo u NATO. Njen rad na čelu Zavoda za intelektualnu svojinu bio je zapažen, a nagrada ju je zatekla u toku pregovora oko narednog angažmana.
Dobitnica ste priznanja Dama godine, međunarodne nagrade kojom se odaje priznanje uspješnim ženama iz javnog, društvenog i privrednog života Srbije i Evrope. Šta Vama znači ovakva nagrada?
– Laskavo priznanje Dama godine 2019. za rad, doprinos i stvaralaštvo uručeno mi je na internacionalnoj manifestaciji Dama i džentlmen godine 2019. za Srbiju i Evropu, održanoj u Beogradu, koja je okupila 30 laureata iz zemalja regiona i Evrope. Iako unutrašnje zadovoljstvo nakon dobro završenog posla vrijedi mnogo, ubijeđena sam da i više od toga znače zvanične nagrade i priznanja. Vrlo sam ponosna na ovu nagradu jer prepoznajem da je na najbolji način sublimirala više od 25 godina mog veoma posvećenog rada i nastojanja da na svakom od odgovornih poslova koje sam obavljala dam najviše i najbolje što mogu. Takođe, osim što priznanje veoma imponuje i afirmiše postignute uspjehe, ono mi vrlo znači i kao snažan podsticaj za nove, buduće, čak i zahtjevnije profesionalne izazove kojima se unaprijed radujem.
Prema riječima organizatora, misija manifestacije je razbijanje stereotipa o
ostvarenosti žena, a čini se da se na Vašem primjeru jasno vidi da je donesen pravi izbor za nagradu žene iz Crne Gore. Na koji svoj uspjeh ste najponosniji?
– Crna Gora, ali i većina zemalja regiona i Evrope su u prošlosti imale snažno uvriježen patrijarhalni socijalno-kulturni kod koji je podrazumijevao jaku dominaciju muškaraca u svim segmentima društva. Istorijske okolnosti i način života učinili su da je to dugo trajalo. Sada je drugačije. Mnogo je žena koje ulažu u svoje obrazovanje, prihvataju se odgovornih poslova i svojim znanjem stiču zapaženi profesionalni ugled i ostvarenost. Nagrade i priznanja, poput ove koja je meni uručena, djeluju motivišuće ne samo za laureatkinje, već i za ostale žene.
Dijelim mišljenje Martina Lutera Kinga da nema nevažnog posla, već da je svaki posao koji koristi čovječanstvu uzvišen i važan i treba ga posvećeno izvršavati. Želim da istaknem da sam vrlo zahvalna onima koji su imali povjerenja u mene i delegirali me u timove koji su ispisivali nove i izuzetno značajne stranice u istoriji Crne Gore, od obnove nezavisnosti do uspjeha u evropskim i evroatlanskim integracijama, osobito u dijelu promovisanja Crne Gore u međunarodnoj zajednici.
Postoje li poslovi na koje niste baš ponosni?
– Politički angažman je obojio najduži period u mojoj karijeri, ali radila sam i na drugim poslovima. Bila sam takođe funkcioner u institucijama koje se bave kulturom, obrazovanjem, intelektualnom svojinom. Da se ponovo rodim i da mogu da biram, ni jedan svoj posao ne bih mijenjala nekim drugim, radila bih isto i na isti način. Ni jednu poslovnu odluku nisam donijela naprečac i snažno stojim iza svojih uvjerenja.
Priznanje Dama godine afirmiše i obavezuje. Imate li već plan koje ćete naredne uspjehe upisati na spisak svojih dostignuća?
– Ovaj razgovor vodimo u trenutku kada odlučujem o svom sljedećem angažmanu. Godinama se u meni taložilo iskustvo i znanje i vjerujem da sada više nego ikada mogu da doprinesem Crnoj Gori. Otvoreno je više opcija, čak i ona koja bi nekome mogla da znači iznenađenje. Šta god budem radila, radiću sa elanom i predanošću, jer drugačije niti umijem, niti želim.
“Dan u kom ne naučim nešto novo za mene je izgubljen dan. A znanje je jedini učinkoviti štit koji nas može spasiti od neuspjeha
i svih neugodnosti koje neuspjeh sa sobom nosi”
Iza sebe imate bogatu karijeru i mnoštvo uspjeha, da li ste uvijek bili sigurni u sebe kada ste mijenjali poslove i koliko Vas prepreke motivišu?
– Već 23 godine u kontinuitetu radim isključivo poslove koji se vežu za mandat. Međutim, nikada me to nije opterećivalo. Vjerovala sam u sebe, u prvom redu u svoju spremnost da učim. Dan u kom ne naučim nešto novo za mene je izgubljen dan. A znanje je jedini učinkoviti štit koji nas može spasiti od neuspjeha i svih neugodnosti koje neuspjeh sa sobom nosi. Prepreka je bilo i biće. Onih koje donese splet nepredviđenih okolnosti i onih oko kojih se potrudi neko drugi. Smatram da se uspjeh ne mjeri toliko položajem do kog smo dospjeli, koliko preprekama koje smo uspjeli da savladamo. Zato na prepreke ne gledam kao na probleme, već kao na izazove. Sigurna sam da smo sa svakim savladanim izazovom samo bliži novom, većem uspjehu.
Obavljali ste mnogo odgovornih poslova, bili na zahtjevnim pozicijama, kako usklađujete poslovne i privatne obaveze?
– U Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope bila sam od aprila 2004. do kraja januara 2013. godine. Kada sam postala prva žena na čelu parlamentarne delegacije, obim mojih obaveza prema toj međunarodnoj organizaciji značajno se uvećao, umnožile su se moje poslaničke obaveze, produžio radni dan i povećala putovanja i odsustva od kuće. I posao savjetnice i šefice Biroa za komunikaciju premijera tražio je puno rada. Za relativno kratak period premijeru je stiglo preko 12 000 obraćanja. Stav Kabineta bio je izričit da se prema apsolutno svakom građaninu koji se obratio odnosimo sa dužnom pažnjom i ispratimo sve aktivnosti do konačnog ishoda, pa je često veliki broj mojih radnih dana tada završavao tek oko 22h. Teško je bilo uskladiti privatne i poslovne obaveze. Bilo je mnogo odricanja. Veoma sam se trudila da ne zatajim samo u odnosu prema svojoj kćerki i sada već pokojnim roditeljima. Oni bi razumjeli i oprostili, ali ja ne bih oprostila sebi. Sada je, na sreću, relaksiranija faza. Imam mnogo više vremena koje sa radošću dijelim sa mnogim prijateljima. Ipak, posebno uživam u uspjesima i sreći svoje kćerke i njene porodice, osobito u vremenu koje provodim sa svojim unukom Nikšom.
Možete li nam otkriti koji će biti Vaš naredni posao, budući da je u
decembru 2018. godine ukinut Zavod za intelektualnu svojinu Crne Gore,
čija ste direktorica bili?
– Odluka Vlade o ukidanju Zavoda za intelektualnu svojinu mene je iznenadila. Ipak, neću je komentarisati. Vlada je tu da vlada, a ostali da poštuju njene odluke. Nikada se nisam oglasila tim povodom, pa molim za razumijevanje što neću ni sada. Intelektualna svojina ima dugu i značajnu tradiciju u Crnoj Gori i zaslužuje da se prema njoj odnosimo sa dužnim poštovanjem. Takođe, izuzetni su resursi na osnovu kojih bi snažnija implementacija intelektualne svojine u razne sfere postali značajna razvojna šansa za Crnu Goru i podstakli još brži i veći ekonomski rast, poput iskustava zemalja koje su na ovaj način od siromašnih postale razvijene zemlje svijeta. Iz ovih razloga veoma sam zavoljela taj posao i vjerujem da ću se nekada i na neki način ponovo baviti intelektualnom svojinom.
Kojih načela se nikada ne biste odrekli?
– U poslu visoko vrednujem odgovornost, posvećenost, kreativnost, odlučnost i sposobnost brzog i uspješnog rješavanja problema. Privatno ne štedim ljubav i požrtvovanost prema ljudima koji to zaslužuju jer daju smisao mom životu.
Koga biste iz Crne Gore kandidovali za narednu dobitnicu nagrade Dama
godine?
– Mnogo je žena u Crnoj Gori koje bi mogle zasluženo da ponesu ovu titulu. Među njima i sve moje prijateljice. Ipak, ako već očekujete da kažem neko ime, odlučila bih se za gospođu Vesnu Medenica. Oduvijek sam se divila njenoj harizmi, stavu, odlučnosti, istrajnosti, uljudnoj komunikaciji i stilu u svakom smislu te riječi. Vjerujem da takva žena zaista zaslužuje da nosi titulu Dama godine.
