Mr. Chic, kako ga zovu Amerikanci, ili najinternacionalniji i najglamurozniji italijanski kreator, povukao se iz svijeta mode 2008, nakon 45 godina rada. Što se profesionalnog angažmana tiče, zauvijek je napustio modnu industriju, učinivši to glamuroznom oproštajnom revijom. Priznao je da mu je teško, ali da mu neće nedostajati svijet mode, zbog onoga što je postao: “Svijet mode je propao, svi rade isto. Više me ništa ne stimuliše. Nema izazova, radosti, kreativnosti, sve se svodi na brojeve. Bilo bi mi beskrajno dosadno da radim u svijetu koji više ništa ne nudi.” Valentino je tada s modne piste mahnuo obožavaocima, klijentima, modnim kritičarima i novinarima, boreći se sa suzama, dok je u pozadini stajalo 30 manekenki u crvenim haljinama. U istoriju mode ušla je njegova izjava: “Crvena je jedina boja osim bijele i crne”!
MODA I PLES Klemente Ludoviko Garavani rodio se 11. maja 1932. u Vogeri. Bio je uvijek miran i staložen mladić, kojeg je odmah nakon srednje škole privukao svijet tkanina i mode. “Moji roditelji su bili nevjerovatni. Bio sam razmaženo dijete, ali ih nikada nisam razočarao. Nikada. Sjećam se da sam sa 14 tražio pantalone po mjeri, nisam htio one iz prodavnice, kao i cipele ručne izrade. Gledao sam filmove i sanjao divne žene, sofisticirane, s draguljima oko vrata. Nakon filma Le fanciulle delle follie s Hedi Lamar, Lanom Tarner i Džudi Garland odlučio sam da postanem modni dizajner. Duge haljine, crno i bijelo, bio sam još dječak…”, izjavio je.
Upisao je profesionalnu školu Figurino u Milanu, ali ga je njegova prirodna radoznalost tjerala na neprestana putovanja po inostranstvu. Tako je studirao francuski na Berlitz School, a zatim preselio na duže vrijeme u Pariz. Moda nije njegova jedina ljubav, ljubitelj je svega lijepog i harmoničnog, pohađa časove plesa kod Violomina i Vere Krilove. Te godine su za njega prošle u potrazi za samim sobom, za sopstvenim identitetom, nekim unutrašnjim nemirom koji ga je tjerao da eksperimentiše, da od jednog komada odjeće napravi bezbroj varijanti, još uvijek nedovoljno definisanih. Tokom odmora u Barseloni otkrio je svoju ljubav prema crvenom i tako je nastala slavna – Valentinova crvena: “Crveno je život, krv, strast, ljubav, apsolutna borba protiv tuge i zlovolje.”
BIJELA KOLEKCIJA Početkom pedesetih, nakon što je primijećen na važnom konkursu, počinje da radi kao saradnik u kući mode Žana Desea u ateljeu Gaja Laroša. Valentino se 1959. vraća u Rim, gdje je otvorio svoj modni atelje u Via Condotti, a godinu dana kasnije počinje da sarađuje s Đankarlom Đametijem. “Imao sam mnogo sreće na početku: odmah, čim sam otvorio atelje u Rimu, imao sam klijentelu kakvu samo možete da poželite. Lijepe gospođe iz visokog društva, prave žene za moje kreacije.” Godine 1962, nakon trijumfa prve kolekcije na reviji u Firenci, Valentino je ubrzo postao jedan od najcjenjenijih i najpopularnijih kreatora u svijetu. Francuski Vogue posvetio mu je cijele dvije strane, što je znak njegovog proboja među najveća modna imena. U Dalasu 1967. godine, Valentino je primio nagradu Nejman Markus, što je svojevrsni modni Oskar, te Marta Avard u Palm Biču. Iste godine kreirao je uniforme za stjuardese i stjuarde aviokompanije TWA i predstavio prvu kolekciju za muškarce. U tom periodu Valentinove stalne klijentkinje, ali i prijateljice, bile su Elizabet Tejlor, iranska kraljica Farah Diba Pahlavi, Žaklina Kenedi, supruga vlasnika Fiata Marela Anjeli, princeza Margaret… “Uvijek svima kažem da sam postao Valentino bijelom kolekcijom iz 1968. godine. Tada sam imao sve, od Rotšildovih do Fordovih žena. Te godine Džeki se udala za Onazisa u mojoj haljini boje slonovače, sa čipkastim gornjim dijelom i vazdušastom suknjom, koju je poslije cijeli svijet kopirao.”
MOĆ PRAVE HALJINE Prve Valentinove kreacije na širem tržištu pojavljuju se sedamdesetih, što je veoma važan korak u njegovoj karijeri. Bio je prvi i jedini italijanski kreator koji je sklapao ugovore s većim radionicama za proizvodnju i prodaju odjeće s njegovim imenom na internacionalnom tržištu. Otvara nekoliko novih prodajnih mjesta po cijelom svijetu (Tokio, Ženeva, Pariz) počinje više vremena provoditi u Njujorku, gdje otvara četiri butika, a njegove kreacije pojavljuju se na naslovnicama magazina Time i Life. Postao je modni vladar cijelog svijeta i njegova karijera od tada se kretala stalnom uzlaznom putanjom. Od tada pa do završetka karijere, Valentinove kreacije nosile su najveće svjetske zvijezde, čiji je bio omiljeni dizajner: kreirao je bezbroj glamuroznih večernjih haljina za svečanost dodjele Oskara, neke od najskupljih vjenčanica za Elizabet Tejlor, Kortni Koks, Dženifer Lopez… Tajna njegovog uspjeha je u ogromnoj ljubavi prema onom što radi i u želji da dizajnira odjeću koja će da slavi žensku formu i da stavlja akcent na senzualnost. Jednom je izjavio kako ne vjeruje da bi ijedan muškarac na svijetu želio da izađe sa ženom koja je obučena kao dječak. Uvijek je imao jasnu ideju o tome šta želi. “Lijepa, mlada, zavodljiva i radosna žena, za koju ću kreirati nešto nosivo. Nikada mi se nije sviđao minimalizam, jer mi se nije činilo da pomaže ženama da se ljepše osjećaju. Mislim da svaka žena želi da se dopadne muškarcu, a da jedna haljina mnogo može pomoći. Može joj dati moć, što, po mom mišljenju, znači osjećati se sigurno u sopstvenoj odjeći. Ne sviđa mi se kada nema harmonije između haljine i onog ko je nosi, onda odjeća postaje beživotna, ne postaje element glamura.”
NEKAD I SAD “Ne sviđa mi se kad vidim mlade u teatru, u prvom redu, u poderanom džinsu ili kratkim pantalonama. Postoji nešto što se zove poštivanje mjesta na koje odlazimo i svaka odjeća nije za svaku priliku. Neka mjesta jednostavno zaslužuju da se odjenemo prikladno. Volim vidjeti lijepo obučene ljude. Smetaju mi muškarci u džemperima, bez kravate, neuredne žene u bezličnim pantalonama. To je nedostatak kulture i samopoštovanja. Šteta je zapostavljati eleganciju u odijevanju, dovoljno je samo malo, njegovana kosa, malo ruža na usnama, dobro krojene pantalone… Ali, uvijek! Ujutro je najvažnije da ugledate svoj dopadljiv odraz u ogledalu, lakše ćemo da preguramo dan. Nekada su žene, moje klijentkinje, četiri puta dnevno mijenjale odjeću. Danas više nije tako, ali nije to ono što me ljuti. Nedostatak elegancije vremenom je sve prisutniji, možda je u pitanju duh današnjeg vremena koji se promijenio. Možda je to i uredu. Ja sam odrastao opsjednut divama filmskim divama četrdesetih koje nisu izlazile iz kuće ako sve na njima nije bilo savršeno, a današnje, u farmerkama i majicama… Ne, ne sviđaju mi se.”
KRALJ LUKSUZA Savršena personifikacija vlastitog brenda, Valentino je u svakoj prilici vrhunski odjeven, ne uvijek u odjeću sa svojim potpisom, tu su i Ralph Lauren i Savil Row, prepoznatljiv je po besprijekornoj frizuri i preplanulom tenu. Živi svugdje pomalo, u Njujorku, na Kapriju, u okolini Rima, u Gstadu ili na 43-metarskoj jahti. Dvanaest godina je bio u vezi s Đankarlom Đametijem, živjeli su zajedno s njihovim majkama sve dok nisu umrle: Tereza Garavani 1977, a Lina Đameti 1996. godine. Đankarlo je najznačajnija figura u Valentinovom životu, 45 godina je bio njegov menadžer i uspješno vodio ogroman posao. Valentinov i Đametijev način života uvijek je karakterisalo ekstremno izobilje. Džon Ferčild, slavni bivši urednik magazina Women’s Wear Daily, izjavio je 2004. u intervjuu za Vanity Fair: “Valentino i Đankarlo su kraljevi života na visokoj nozi. Svi ostali stilisti ih gledaju, dive im se i čude. Ne vjerujem da je ikada ijedan od njih zaradio novca kao njih dvojica, Đankarlo zna kako napraviti novac. A ako su ih i zaradili, nisu znali da ih potroše kao Valentino. U godinama kada su teroristi Crvenih brigada po Rimu otimali ljude, Valentino se vozio u blindiranom mercedesu. I to crvenom! Bože moj, mislio sam kako ih izaziva i da će ga ubiti.”
GRACIJA 83/jul 2016.
Priredila Snežana Crkvenjaš
Foto Sipa Press i AG
