Vanja Jovićević: Lik Zorke Petrović je uloga mojih snova

Svi koji su pogledali predstavu Šćeri moja ostali su bez teksta pred čudesnom pričom o Zorki Petrović i još čudesnijim talentom glumice Vanje Jovićević

Piše Bojana Komnenić
Foto Privatna arhiva

Mlada glumica koja je ostavila jak utisak glavnom ulogom u predstavi Šćeri moja, Vanja Jovićević (27), upisala je treću godinu Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju. Završila je engleski jezik i književnost u Beogradu, sprema se za master, koji će malo pričekati, jer je sada u vodama glume. Za sve je pomalo “kriva” njena rođena sestra Sanja, koja je, kako kaže, najviše vjerovala u nesumnjivi raskošni talenat.

Jeste li svjesni da su svi nakon odgledane predstave Šćeri moja rekli –ova djevojka je čudesna? Da li ste osjetili tu energiju publike?
– Prije bih rekla da je publika ta koja je čudesna. Nakon svakog igranja predstave prilaze da me pozdrave i upute mnogo lijepih riječi, da gotovo ostanem nemoćna pred tolikim pohvalama. Osjetila sam veliku sreću kada sam vidjela da mi se energija koju sam poslala publici vratila u mnogo većoj količini.
Kako Vas je pronašla uloga, čini se da je jednostavno bila stvorena za Vas?
– Već sam ranije spomenula da je ovo uloga mojih snova. Veliku zahvalnost dugujem Mirku Vlahoviću koji je prepoznao da je ona stvorena za mene, kao i rediteljki Ani Vukotić koja mi je dala potpuno povjerenje da ja kao student zaigram u glavnoj ulozi na velikoj sceni CNP-a. Uloga knjeginje Zorke jeste jedan veliki i kompleksan glumački zadatak, pogotovo zbog te vremenske slojevitosti cijelog Zorkinog života. Ne mogu reći da nije bilo teško, ali sam u samom procesu toliko uživala, mnogo sam radila na sebi i to me je učinilo jačom, snalažljivijom i glumački zrelijom.
Predstava nosi mnogo više od prikaza jednog istorijskog momenta, odnos prema rođenoj ženskoj djeci… Koliko to prepoznajete u našem društvu?
– Ja se lično ne bih bavila time. Mogu samo reći da se kroz moje vaspitanje nikad nijesu potezale takve teme i nikad nas tri, kao ženska djeca, nijesmo osjećale tu vrstu zapostavljenosti. Mislim da bi ljudi više trebalo da se pozabave da od djece naprave dobre, sposobne i poštene ljude koji će kroz život promišljeno donositi odluke bez obzira bili sinovi ili šćeri.
Sigurno Vam je Mirko Vlahović, u predstavi Vaš otac, kralj Nikola, pomogao u građenju uloge? Koliko Vam znači ekipa sa kojom u predstavi radite?
– Cijela ekipa me je jako lijepo dočekala i bilo je zadovoljstvo raditi sa njima. Mirko mi se u toku procesa mnogo posvetio, ali što se tiče građenja uloge, uz svu zahvalnost svim kolegama, ipak sam najviše slušala sebe i uz korekcije rediteljke Ane sam pronalazila sopstveno osjećanje mjere.
Kakve su reakcije okoline, vjerujete li da će Šćeri moja otvoriti neke nove priče?
– Sve više i više je žena aktivnih u politici, biznisu, sudstvu, tako da smatram da se stvari u Crnoj Gori po tom pitanju pokreću u dobrom smjeru. Sigurna sam da i naša predstava pomaže da se sagledaju problemi žene u crnogorskom društvu.
Kakva je budućnost predstave, kada je i gdje publika može gledati?
– Predstava će biti na redovnom repertoaru Crnogorskog narodnog pozorišta, a prvo sljedeće igranje zakazano je 29. avgusta u Tivtu na festivalu Purgatorije.
Koliko je bilo teško uskladiti fakultetske obaveze, rad na predstavi i privatni život, mora li nešto da trpi?
– Imam sreću da imam oko sebe ljude koji me vole i u potpunosti podržavaju ono što radim. Zbog dobre organizacije stigla sam sve obaveze na akademiji, uporedo sa radom na predstavi i, naravno, zahvaljujući mojim kolegama sa klase Milici, Anđeli, Vukanu i Marku koji su usklađivali svoje obaveze prema Goranu, koji takođe igra u predstavi, i meni. U svakom slučaju, nemam prava da se žalim, jer sam dobila priliku kakvu rijetko ko dobija na drugoj godini studija.
Koliko Vam je sestra Sanja pomogla u početku glumačke karijere?
– Sanja je bila najveći inicijator mog upisa na glumu. Imala je mnogo više vjere nego što sam je ja lično imala. Uvijek je moja najveća podrška i oslonac.
Vidite li sebe i svoju karijeru i van granice Crne Gore, postoje li planovi za nešto dalje i više?
– Moja trenutna koncentracija i planovi vezani su za akademiju. Želim da kažem da smo svi studenti glume sa treće i četvrte godine, nas dvanaest, pozvani u Crnogorsko narodno pozorište da budemo dio velike ekipe nove predstave koja se priprema za pocetak pozorišne sezone, a to je Šekspirova Bura. Kada su u pitanju moje želje u vezi sa prostorima van granica Crne Gore, o tom-potom.

Gracija 86, 19.08.2016.

 

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...