Vanja Rakočević: Država je konačno otvorila oči i uočila djecu s autizmom

Dječaka Ognjena Rakočevića nikada nećemo zaboraviti. Njegova mama Vanja za Graciju govori o tome kako prihvatiti dijete koje ima problem, dokle se stiglo sa Centrom za autizam i šta rade u Fondaciji

Razgovarala Bojana Komnenić
Foto Zoran Đurić

Koliko često imate priliku da sretnete dijete sa autizmom? Koliko često pomislite na njihove roditelje, braću, sestre? Dozvoljavaju li nam sopstveni problemi, koji se čine najtežim, da poklonimo barem misao onima kojima je svaki dan borba za sljedeći? Prije skoro godinu, jedan dječak je uspio da nas sve udruži. Ognjen Rakočević, dječak sa autizmom, bio je više od nestašnog jedanaestogodišnjaka koji se iskrao iz kuće. Uselio se u naša srca i, iako ne mislimo svakodnevno na njega i njegovu priču, sjetimo se koliko je važan za cijelo društvo. Danas, kada čujemo da neko ima problem, Crna Gora se brzo udruži. Posljednji primjer je djevojčica Selena Mandić. Sve je to pokrenuo plavi anđeo. Sreli smo se sa njegovom majkom, Vanjom Rakočević, koju pamtimo kao jaku, nevjerovatno osjećajnu i pribranu ženu u najtežim trenucima. Danas, skoro godinu kasnije, majka je od koje može da se nauči kako se, uprkos svemu, ide dalje. I kako se uvijek nađe vremena da se pomogne drugome. Onda, nekako, i naši problemi budu manji. “Sve je teško, ne može čovjek da se pomiri sa tim, jer samo jedno jutro se probudite i nema djeteta. Imamo još dvoje djece, moraš nastaviti dalje, znaš da nije uzalud”, iskrena je Ogijeva mama.

Fondacija za Ognjena Rakočevića

Pokrenuo je lavinu ljudi, i nije se zaustavio. Formirana je Fondacija za Ognjena Rakočevića. Vanja kaže da joj je u najtežim momentima ta ideja pomogla da preživi. “Na ideju je došao novinar Draško Đuranović i onda je sve krenulo. Završili smo brzo tehnički dio. Svi su se maksimalno trudili da nam izađu u susret i svi su se odrekli svega da bi cijena poruke bila euro. Ljudi su htjeli da pomognu na svaki način. Vidjeli su svi da kada svi zajedno nešto radimo, možemo donijeti nešto bolje, kome god da smo se obratili nakon otvaranja Fondacije sva vrata su nam bila otvorena, za štampanje, za pečat, Agencija za telekomunikacije nam je izašla u susret, mobilne mreže takođe, svi. Fondacija je osmišljena da pružamo pomoć. Pokušavamo da pomognemo kome možemo. Porodica jednostavno ne može sama da se izbori sa tim problemima”, kaže Vanja.

Kompletan tekst možete pročitati u Graciji br. 101, 17.03.2017.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...