Razgovarao Milivoje Kovačević
Foto Privatna arhiva
Velimir-Vekica Vlahović spada u kategoriju profesora fizičkog vaspitanja – entuzijasta. Nekada ih je svaka škola imala po nekoliko, a danas su rijetki… U obilju “škola i školica” kojima roditelji plaćaju da se njihovi mališani bave fizičkom aktivnošću, društvena odgovornost projekta koji vodi Vlahović nadilazi okvire OŠ Pavle Rovinski u kojoj je zapošljen. Njegov koncept Osnovna obuka borilačkih vještina za osnovce 2023. uvažio je svaki nacionalni savez kojeg je kontaktirao. Za početak izabrao je Podgoricu i školu u kojoj predaje, iz praktičnih razloga. Sekretarijat za sport Glavnog grada Podgorice podržao je projekat. Tokom oktobra, novembra i decembra djeca stiču osnovnu obuku iz tri borilačka sporta. Time će im se pružiti prilika, odnosno, napraviće dobru osnovu da nastave sportski razvoj u nekom od klubova, ukoliko ih osvoje karate, džudo ili aikido.
“Odlučio sam pokrenuti ovaj projekat iz dva dominantna razloga. Prvi je što se trudim da uvijek oslušnem potrebe i želje djece. Djeca žele toliko toga što škole ne mogu da priušte. Jednostavno, plan i program nije prilagođen njihovim željama. Takođe, da se primijetiti zabrinjavajući trend nedovoljne fizičke aktivnosti među djecom. Želio sam obogatiti nastavu fizičkog vaspitanja, u kojoj borilački sportovi nijesu zastupljeni i stvoriti platformu koja će djecu motivisati i edukovati o važnosti zdravih navika od najranijeg uzrasta. Pored sportskog dijela, borilački sportovi imaju ozbiljnu filozofiju i priču koja može da im bude izuzetno korisna. U ovom ciklusu ideja je bila da ostvarimo saradnju sa Karate savezom Crne Gore, Džudo savezom Crne Gore i Aikido savezom Crne Gore. Obezbijedili smo visokorangirane trenere koji su sa našim mališanima odradili osnovnu obuku”, kazao je Velimir.
Kakvi su prvi utisci?
– Prvi utisci su izuzetno ohrabrujući. Vidimo djecu kako sa entuzijazmom pristupaju različitim sportskim aktivnostima, a roditelji i lokalna zajednica podržavaju naš trud. Djeca su disciplinovana. To je i uslov napretka. Jako je važan odnos poštovanja u sali, prema trenerima i drugarima.
Koliko je djece obuhvaćeno ovom aktivnošću i imate li problema sa kapacitetima?
– Naša aktivnost obuhvata veliki broj djece. Potrudio sam se da napravim web stranu, elektronsku registraciju učesnika i viber kanal. To se pokazalo kao jako dobro rješenje radi lakše komunikacije sa djecom i roditeljima. Registrovano je preko 200 mališana, ali taj broj je davno prevaziđen i to još nakon prvog mjeseca obuke. Priča priču stiže… Na samom početku smo se susreli sa prostornim problemima, jer smo obuku počeli da izvodimo u holu škole, a imali smo izuzetno veliki odziv djece. Uprava škole nam je uspjela obezbijediti termine u školskoj sali. Džudo savez nam je ustupio tatami na korišćenje. Mnoga djeca su prvi put bosom nogom zakoračila na strunjaču. Samim tim su već stekli neko novo iskustvo. Nažalost, kako moja škola tako ni mnoge druge nemaju mogućnost da sebi priušte dobar tatami, a to bi umnogome olakšalo rad, posebno u savladavanju osnovnih gimnastičkih elemenata, što bi djecu učinilo spretnijom i sposobnijom za kasniju sportsku nadgradnju. Nastojimo osigurati da svako dijete ima priliku učestvovati i razvijati se kroz fizičke aktivnosti.
Kao profesor fizičke kulture možete li napraviti neko poređenje fizičko- motornih karakteristika današnje djece i one prije 10-15 godina?
– Kao profesor fizičkog vaspitanja, primjećujem promjene u motoričkim vještinama djece u posljednjih 10-15 godina. Postoji smanjena izdržljivost i povećana sklonost sjedalačkom načinu života, što zahtijeva prilagođavanje programa vježbanja. Povećani broj gojazne djece može se primijetiti golim okom, ali to nije sve. Postoje i mnogi drugi problemi koji se ne primjećuju lako. Povećani broj djece sa deformitetima kičmenog stuba, zatim problemi sa ravnim tabanima, dijabetes, nepravilan rad štitne žlijezde i mnogi drugi problemi današnjice, kojih obično budemo svjesni tek kad brojke pokažu činjenično stanje. Tada mnogima bude suviše kasno. Sport doprinosi fizičkom zdravlju i razvoju djece, smanjuje rizik od bolesti i promoviše zdrav način života. Važno je napomenuti da sportske aktivnosti imaju potencijal i da pomognu u suzbijanju nasilja i diskriminacije tako što podstiču timski duh, razumijevanje i poštovanje različitosti.
U Crnoj Gori se mnogo koristi floskula “da smo narod talentovan za borilačke sportove”. Kakvo je Vaše iskustvo, odgovaraju li našoj djeci više ekipni ili borilački sportovi?
– Iako postoji percepcija da smo talentovani za borilačke sportove, važno je prepoznati raznolikost interesa djece. Radim na tome da djeci pružim ravnotežu između ekipnih i borilačkih sportova, nudeći im priliku da otkriju vlastiti sportski put. Kroz samu obuku imali su priliku da sa njima rade i naši najbolji treneri borilačkih sportova, koji su prepoznali izuzetno talentovanu djecu. Smatram da je ovo velika privilegija koja im se pružila. Mnogima je to prečica kroz lutanje u traženju sebe do idealnog sporta za njih. Sve u svemu, najvažnije je da se djeca obogate vrijednostima kao što su poštenje, upornost, disciplina i timski rad… A to su vrline za cio život.
Pretpostavljam da je ovaj projekat samo početak. Imate li planove za nastavak?
– Nakon same obuke planiram jedan mini festival borilačkih sportova. Da uradimo jednu malu demonstraciju svega što smo naučili i da pokažemo djeci kako svoju vještinu izvode naši najbolji takmičari koje ćemo ugostiti u našoj školi. Očekujem goste iz Ministarstva prosvjete i Zavoda za školstvo, kako bi se upoznali s onim što smo radili u ovom ciklusu. Ovo je samo jedan od projekata kojima želim da skrenem pažnju da nam je svima potrebno mnogo više sporta i igara. A da ću se potruditi da pokrenem neku novu sportsku razonodu, to vam mogu obećati, jer sam uvjeren da će ulaganje u sportsku edukaciju naše djece imati dugoročne koristi za crnogorsko društvo. U konačnom, vjerujem da će i ovaj projekt doprinijeti dječijoj radosti.
