Poznati crnogorski vaterpolista Vjekoslav Pasković (1985), igrač turskog Galatasaraja, volio bi da svim dosadašnjim trofejima koje je osvojio sa reprezentacijom Crne Gore u svojoj bogatoj sportskoj karijeri, doda i medalju sa Olimpijskih igara. Uspješni Tivćanin je još u osnovnoj školi počeo da se bavi vaterpolom. Posao, hobi, grad u kome je odrastao, sve mu je vezano za vodu i more. Borbenost ga krasi i u bazenu i van njega. Za njega, kako kaže, ne postoje iluzije, samo neostvareni ciljevi.
Brojnim trofejima koje ste osvojili nedostaje i jedan sa Olimpijskih igara. Kakva su Vaša očekivanja?
– Nakon nedavnog Evropskog prvenstva u Beogradu i osvojene srebrne medalje, ekipa je povratila vjeru i potrebno samopouzdanje, a samim tim i očekivanja za OI su velika. Zadatak će nam biti otežan zbog izostanka Nikole Janovića, ali pokušaćemo u tome pronaći dodatni motiv i doći do željene medalje. Za mene su ovo treće Olimpijske igre i, da mogu birati, sve medalje bih zamijenio za jednu iz Rija.
Potpisali ste ugovor sa agencijom Wind Sport koja će brinuti o Vašoj medijskoj prezentaciji. Koliko je to za profesionalnog sportistu važno i zašto?
– Agencija Wind Sport koja posluje u okviru grupe Wind Communication će se ubuduće baviti mojim medijskim predstavljanjem i angažovanjem. Mnogi poznati sportisti su članovi, čast mi je da sam među njima i da svi zajedno činimo jedan tim. Kao uspješni sportisti kroz naša dostignuća promovišemo klubove u kojima nastupamo, nacionalnu selekciju tj. državu, isto tako promovišemo sebe, ali prije svega zdrav način života i značaj sporta. Moja saradnja sa Wind Sportom zasnovana je na upravo pomenutom, jer su veoma značajni partneri koji mogu unaprijediti i adekvatno predstaviti interesnoj grupi koliko sport oplemenjuje čovjeka. Naravno, uz ovakvo partnerstvo, ja mogu ostati maksimalno fokusiran na svoje profesionalne obaveze, što je u ovom trenutku prioritet.
Nekoliko sezona dio ste ekipe turskog Galatasaraja. Kako izgleda Vaš život tamo?
– S obzirom da je na moru kao i Tivat, grad u kom sam odrastao, život ovdje mi izuzetno prija. Slobodno vrijeme između treninga provodim odmarajući ili u odlasku sa društvom u neki od mnogobrojnih restorana i kafića na Bosforu. Napomenuo bih samo da je potrebno dobro isplanirati slobodno vrijeme jer saobraćajne gužve su dio svakodnevice.
Da li je vaterpolo tamo popularan sport, i kakav je odnos prema sportu uopšte i profesionalnim sportistima?
– Vaterpolo u Turskoj nije toliko popularan kao u našoj zemlji, ali velika je posjećenost na utakmicama Lige šampiona, kao i u završnici prvenstva gdje smo do sada uvijek osvajali titulu prvaka države. Od samog dolaska u Galatasaraj, pored profesionalnog odnosa, poštovanja i uslova koji su besprijekorni, moram naglasiti da se uprava uvijek trudila da bude uz igrače, pruži podršku i u bilo kojim drugim situacijama izvan bazena.
Da li u toku godine imate odmor, koliko traje i kako volite da ga provodite?
– Tokom klupske takmičarske sezone malo je slobodnog vremena kojeg imam na raspolaganju i uglavnom se sve svodi na po nekoliko dana. Kada su u pitanju reprezentativne obaveze, najduža pauza koju imam je nakon prvenstva i obično iznosi oko dvije sedmice. Igrajući ovdje najviše sam se radovao tim kratkim pauzama, dobrim konekcijama iz Istanbula i mogućnosti putovanja na neka mjesta gdje do sada nisam bio. Ove godine sam iskoristio priliku da posjetim Bejrut, da obiđem drevni grad Biblos, da probam njihovu hranu koja se svrstava među najbolje kuhinje svijeta.
Kada ste u Tivtu, koji su Vaši rituali u kojima posebno uživate?
– Sam boravak kući, u sklopu porodice nakon dužeg odsustva, druženje sa bratom i sestrama mi pričinjava najveće zadovoljstvo. Veče je uglavnom rezervisano za večeru sa prijateljima.
Jedrenje je Vaša velika strast. Koliko vremena posvećujete ovom hobiju?
– U jednom periodu života bavio sam se uporedo vaterpolom i jedrenjem. To su bili sami počeci, ali i dan-danas, kad mi prilike dozvoljavaju, volim da se na taj način opustim i napunim baterije za naredna iskušenja u bazenu.
Dakle, kod Vas je sve vezano za vodu, more… Često čujemo izjave vaterpolista da kada prestanu da se bave vaterpolom neće više željeti da vide vodu. Dijelite li to mišljenje?
– Posao, hobi, grad u kom sam odrastao, gradovi u kojima sam igrao, sve je vezano za vodu i more. Sva reprezentativna takmičenja, osim kada je Olimpijska godina i kada se Evropsko prvenstvo igra u februaru, kao što je slučaj ove godine, igraju se u ljetnom periodu koja podrazumijevaju duge, naporne i opsežne pripreme, i smatram da je to jedan od razloga što ljeti pored bazena nemamo preveliku želju za kupanjem u moru. Po završetku karijere, vjerujem da će se to promijeniti.
To je dinamičan sport koji zahtijeva borbenost. Da li ste i u privatnom životu temperamentni?
– Kakav sam u bazenu, takav sam i u privatnom životu. Uvijek pružam svoj maksimum i očekujem najbolji rezultat.
Profesionalno ste ispunjeni, kakva je situacija na emotivnom planu?
– Stalna putovanja mi otežavaju da ostvarim vezu koja podrazumijeva dosta truda i puno uzajamnog razumijevanja. S obzirom da je moj ritam življenja veoma ubrzan, još uvijek se nije pojavila osoba koja to može da isprati.
Šta Vas čini srećnim?
– Sretnim me čini kad radim stvari koje volim sa ljudima koje volim. Bilo da je to porodični ručak ili putovanje u nepoznato.
GRACIJA 79/maj 2016.
