Ana Divac: Za pomoć drugima potrebni su empatija i dobro srce

“Naša svrha je veća od života koji se svodi samo na zarađivanje i trošenje novca i na dnevne aktivnosti. Takav život je mali i tijesan za mene, za nas”, kaže za Graciju humanitarka i supruga proslavljenog košarkaša Vlade Divca

Razgovarala Danijela Đonović
Foto Luštica Bay  

Fondacija Ana i Vlade Divac i Mohanđi Fondacija organizovale su humanitarno veče druženja i razgovora sa svjetski poznatim indijskim guruom Mohanđijem, uz tehniku Svjesnog plesanja kao specifičnog vida meditacije u pokretu koja vodi postizanju duhovne i tjelesne ravnoteže. Na lokaciji Almara Beach, u izuzetnom morskom ambijentu Luštice Bay, te večeri prikupljene su donacije, a cjelokupan prihod uplaćen za pomoć narodnoj kuhinji pri organizaciji Žene Bara kuvaju srcem. Gostovanje Mohanđija, koji je svjetskoj javnosti poznat kao osnivač brojnih dobrotvornih i neprofitnih organizacija u kojima ljude podstiče na duhovni razvoj i saosjećanje humanim postupcima koji imaju vrijednost za širu društvenu zajednicu, organizovano je u saradnji sa Fondacijom Ana i Vlade Divac.
“Ne možemo pomoći svima, ali svi mi možemo nekome pomoći. Misija Divac fondacije i Mohanđijevo učenje zasniva se na osvješćivanju moći koju svako od nas ima u sebi. A to se ogleda samo u jednom, koliko si ljudi pomogao i koji je tvoj doprinos svijetu, tvojoj zajednici. Ako nemamo novac da doniramo, svi imamo razne talente koji mogu nekome da pomognu”, riječi su Ane Divac.

Fondacija Ana i Vlade Divac osnovana je 2007. kao nastavak dvadesetogodišnjeg humanitarnog rada. Osim dobrog srca i dara za darivanjem, šta vas je pokrenulo da se ozbiljno, posvećeno i odgovorno posvetite dobrotvornom radu? 
– Vrijednost čovjeka, i njegova moć se vidi kroz ono što da za dobrobit ovom svijetu. Svaka druga moć je sila. Naša svrha je veća od života koji se svodi samo na zarađivanje i trošenje novca i na dnevne aktivnosti. Takav život je mali i tijesan za mene, za nas. Kroz život i saradnju sa raznim profilom ljudi, od kraljeva, najvećih svjetskih ličnosti do ljudi koji su na marginama društva, naučili smo da se dobri i plemeniti ljudi ne dijele i da su svuda isti. Zato i želimo da podržimo lokalne humanitarne organizacije kao što su Žene Bara kuvaju srcem. One su najbolji primjer da su za pomoć drugima potrebne dvije stvari, empatija i dobro srce, a sve ostalo slijedi. Nisu čekale da neko drugi riješi problem, same su se udružile i počele da kuvaju. A kada su vidjele veliku potrebu građana, krenule su iz svojih kuhinja, napravile su udruženje, kome su se pridružili i drugi građani. Žene Bara hrane svakodnevno 100 djece i 150 odraslih sugrađana. Dakle, 250 osoba u Baru je svakoga dana gladno. Pored svih nas, nema potrebe da bilo ko bude gladan.
Kakav je osjećaj kada znate da vaša organizacija i akcije omogućavaju ljudima da prežive, da se izbore sa nevoljama i da su mnogima često bile jedina slamka spasa? 
– Najljepši na svijetu. Ne samo meni, nego svim ljudima koji se bave humanitarnim radom. Mnoge ljude srećemo po svijetu, od izbjeglica do studenata kojima je Fondacija pomogla, koji nam se zahvale i ispričaju svoje srećne priče. Strašno je što u današnje vrijeme imamo gladne sugrađane. I svi imamo obavezu da to više ne bude tako.

“Ne možemo pomoći svima, ali svi mi možemo nekome pomoći”

Ne možete pomoći svima jer su posljednjih decenija mnogi ostajali bez domova, sredstava za život, a narod je masovno osiromašen. Svakome je sopstvena muka najveća. Na koji način procjenjujete i odlučujete kome je pomoć najpotrebnija? 
– Da bi čovjek bio srećan, treba da pogleda svijet oko sebe i onda mu njegova muka u većini slučajeva neće biti najveća. Ne možemo svima, ali svi mi možemo nekome pomoći. Naši lični stavovi, misija Divac fondacije i Mohanđijevo učenje se zasnivaju na osvješćivanju moći koju svako od nas ima u sebi. A to se ogleda samo u jednom, koliko si ljudi pomogao i koji je tvoj doprinos svijetu, tvojoj zajednici. Ako nemamo novac da doniramo, svi imamo razne talente koji mogu nekome da pomognu. Na kraju svakog dana, lijepa riječ podrške nekome može da promijeni život.
Kaže se da se “sličan sličnom raduje”, kada ste i gdje sreli Mohanđija i kako je nastala ideja o zajedničkoj humanitarnoj akciji? 
– Sreli smo se na Fruškoj gori. Mene je on izliječio poslije 18 godina neuspješnog liječenja od strane najboljih ljekara svijeta, metoda, alternativa. On je jedini čovjek koga sam upoznala – koji misli, priča i radi isto. On je neko ko je svjetski humanitarac i ko pomaže ljudima da postanu najbolja verzija sebe. Mnoga čuda sam vidjela pored njega, a možda i nisu čuda, ali su nevjerovatne transformacije ljudi.
U toku ove jedinstvene večeri svi prisutni su bili u prilici da uz egzotičnu muziku iskuse tehniku Svjesnog plesanja. Šta se podrazumijeva pod tom tehnikom? 
– To je opušteno plesanje uz muziku, koje nam dopušta kao i svaki ples da se opustimo i dozvolimo sebi da budemo bar za jedan korak bliže sebi.
Vaša djeca su već velika i sigurno su ponosni na sve što ste uradili u životu. Ima li veće nagrade? 
– Nema!
Šta ste naučili od svojih roditelja, a šta od svoje djece? 
– Od roditelja da su čast i porodica i preci iznad svega, a od djece da mogu sebi da dopustim greške i priznanje.
 Često ste u Crnoj Gori i na Luštici. Šta vas je privuklo u Boku, predjeli ili ljudi?
– Crna Gora je u mom srcu. Ovaj kamen, ovaj krš odakle su moji preci, jer su moji iz okoline Nikšića, jedini su predjeli na svijetu na kojima mi zaigra srce. I Vladini preci dolaze iz Crne Gore. Mi sve volimo ovdje. A Luštica Bay je stvarno svjetsko mjesto, u kome imamo i privatnost. Planiramo da radimo razne projekte, a upravo početkom avgusta Luštica Bay i Divac fondacija prave košarkaški kamp za djecu, koji je takođe humanitarnog karaktera.

 

Gracija 193, avgust 2021.

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...