Efikasan i često korišten savjet glasi – bolje spriječiti nego liječiti. Ali, kada ga čujemo, uglavnom pomislimo na borbu protiv bolesti kao što su srčane, problem s krvnim pritiskom ili tumori. Međutim, ovaj savjet može bez ikakvih problema da se primijene i u slučaju mentalnih problema, kakav je sve češća depresija. Naravno da ne možemo predvidjeti slučajne traume i negativne događaje koji mogu biti okidač za nastanak depresivne krize, ali sigurno možemo da promijenimo svakodnevne navike koje mogu da nas dovedu do problema tog tipa.
Jedna od navika je sasvim sigurno nastojanje da ne izgovaramo vlastite ideje i mišljenja koji se razlikuju od tuđih, a da često čujemo sebe kako kažemo: Ja se nikada ne ljutim, ali kada puknem… Samo što takve osobe ili ne puknu ili osjećaju krivicu ako puknu, zbog čega će trpiti više nego ranije. Ovakvo ponašanje često nastaje zbog straha od osude okoline, zbog straha od vlastitih reakcija ili zbog toga što nismo sigurni u vlastito mišljenje. S vremenom, dan za danom, takva osoba vidi oko sebe male ili velike stvari koje nisu dobre, situacije koje nisu za nju. Ali, ništa ne govori: trpi, guta, cenzuriše vlastito mišljenje, jer je u suprotnosti s tuđim. Možda očekuje da je okolina shvati i poštuje, možda i da je neko pita za mišljenje, što se uglavnom ne dešava.
Ćutanje završava – implozijom
Takva osoba se s vremenom nađe u stvarnosti koja je sve čudnija, ponekad sasvim drugačija od one koju bi željela. I kada frustracija zbog svega toga pređe prag tolerancije pojedinca, on će se naći pred depresivnom krizom koja simbolizuje snažno odbacivanje uma zbog situacije u kojoj se osoba našla, smatrajući se nepodobnom, što dovodi do potrebe za promjenom. Kada se nađemo u takvoj krizi, čini nam se da nemamo dovoljno energije, da je prepolovljena, a ustvari je energija implodirala. Ali, ako uspijemo da shvatimo zbog čega se osjećamo loše, onda tu slabost možemo da iskoristimo kako bismo vlastitu stvarnost promijenili nabolje. Moramo da shvatimo i prihvatimo da to stanje nije bolest nego izraz teškoće s prilagođavanjem. U pitanju je sasvim suprotno stanje, oslobađanje od pretjeranog prilagođavanja, iznenadni i spontani bijeg od svakog NE koje nismo izgovorili. Ako naučimo da izrazimo vlastite ideje, ne misleći da li su u skladu ili u suprotnosti s mišljenjem okoline, da kažemo NE kada je to potrebno, u određenom trenutku i pravim tonom, depresija se neće vratiti. Isprva, naravno, neće biti lako promijeniti ponašanje, ali je promjena neminovna. Promjena je najbolja prevencija svake eventualne smetnje, najbolji način da živimo u stvarnosti koja odgovara našim potrebama, našem stilu života, našim osjećajima i kreativnim mogućnostima.
Uzmite riječ Važno je da shvatite zašto ne želite izreći vlastite ideje, pogotovo ako su suprotne sagovornikovim. Ali, nemojte čekati da shvatite kako biste prekinuli s tom navikom. Odmah skupite hrabrost i uključite se u razgovor, recite šta mislite i vidjećete šta će se desiti. Kao prvo, iznenadiće vas otkriće da ste to mogli uraditi i mnogo ranije.
Spreman odgovor Nekada će se desiti da nećemo moći odmah jasno da iskažemo ono što mislimo, nećemo imati spreman odgovor u određenom trenutku. Neka vas to ne obeshrabri, nije važno. Možemo to da učinimo kasnije, tokom razgovora. Svakako je bolje tako, nego se povući, zaćutati i misliti o tome kako nismo uspjeli “na prvu”.
Izbjegavajte beskorisne rasprave Osobe kojima je teško da izraze suprotno mišljenje, da se suprotstave sagovorniku, često koriste čitav niz oštrih, sarkastičnih šala i upadica koje i razgovor i odnos čine neugodnim. Takvom diskusijom ne dobivaju ništa. Izbjegavajte takve beskorisne rasprave, uvijek je bolji otvoren razgovor, bolja je direktna komunikacija čak i kad odaje strah ili osjećaje.
Posljedice suzdržavanja
– akumulacija ljutnje i nezadovoljstva
– eksplozija nakon koje slijedi osjećaj krivice
– stvaranje loših prijateljskih i ljubavnih odnosa
– nesvjesno dopuštanje drugima da vas iskorištavaju
