Ovo je pravi paradoks: kad je neko pod stresom, najneefikasnije i možda najuznemirujuće riječi koje možete da mu uputite su – opusti se. Ovaj savjet ima suprotan efekat na većinu ljudi. Oni koji na taj način žele da pomognu kolegama, prijateljima ili članovima porodice sigurno imaju dobre namjere, ali bolje je da se oduprete tom iskušenju. Ne dijelite ovakav savjet osobama u delikatnom emotivnom stanju i pokušajte sa drugačijom strategijom.
Ako ste vi osoba koja prima savjet ili instrukciju o opuštanju, postoje mjere koje možete da poduzmete kako vam to ne bi dodatno dizalo pritisak.
Opuštanje po naredbi je psihološki neizvodiv poduhvat, posebno ako “tijelo proživljava akutni stres”, kaže američka profesorka Vendi Mendez, ekspertkinja za emotivne procese koja se bavi istraživanjem stresa. Kada tijelo burno reaguje na stres, povratak u opušteno stanje može da traje od 20 do 60 minuta. Druge studije pokazuju da pokušaji skrivanja i “guranja emocija pod tepih”, nazvani “emotivna potiskivanja”, obično imaju efekat bumeranga. Kad nekom kažete da sakrije svoje osjećaje i da se smiri, zapravo ti osjećaji “cure” na sve strane, objašnjava profesorka Mendez.
Predahnite pred “unutrašnjim ogledalom”
Ako vam neko blizak i drag daje savjet o opuštanju, to može da utiče na kraće vrijeme smirivanja. Ako ste izloženi kritikama jer pokazujete znakove stresa, napravite pauzu i duboko udahnite prije nego odgovorite. Pokušajte da ne shvatite lično takve kritike. Predahnite na trenutak pred “unutrašnjim ogledalom”, ali i zapitajte kolege oko sebe kako bi u potpunosti sagledali situaciju, da li vaš način rada može drugima da izazove stres. Ako utvrdite da je to slučaj, zahvalite na odgovorima, pokušajte da stres smanjite vježbama, češćim pauzama, dubokim disanjem i drugim tehnikama opuštanja. Kako biste pomogli nekome pod stresom, primite na znanje njegove ili njene emocije i to riječima: Izgleda da imaš težak dan. Pokažite saosjećajnost i otvoreno pitajte: Reci mi šta se dešava, kako biste toj osobi dali priliku da govori o svojim osjećajima. Možete takođe dati do znanja da je to bilo stresno vrijeme za sve vas u okruženju, govoreći: I drugi osjećaju pritisak, hajde da to riješimo kao grupa. Ako se rasprava usija, predložite pauzu za šetnju, kafu, ručak…
Njujorški zubar Glen Kjarelo, sa preko tri decenije iskustva, kaže da svojim pacijentima nikad ne govori da se opuste, čak ni onim najnervoznijim. “Umjesto toga, postajem radoznao. Postavljam razna pitanja tipa: Kako se osjećate zbog ovoga što ćemo danas da uradimo. Mnogi moji pacijenti počinju da razgovaraju i, što je krajnji cilj tih pitanja, opuštaju se.”
