Starenjem gubimo određen broj moždanih ćelija, no to je minimalna količina prema broju koji ostaje. Mnogo važniji uzrok slabljenja mentalne funkcije je nedostatak kisika zbog stanjenja i suženja arterija. Mišljenja i stavovi postaju rigidniji, pa prihvaćanje novih ideja i informacija postaje sve teže. Sve dok se mentalna funkcija redovno vježba, ne bi trebao da slabi u nekoj većoj mjeri. Nije, međutim, lako ovladati novim kompleksnim vještinama. Iako se intelektualni pad smatra rezultatom starenja, to je zapravo psihički proces koji započinje u 16. godini. Tokom razdoblja u kojem smo odrasli ne primjećujemo intelektualni pad, uglavnom zato što stičemo nova iskustva i znanja koja nadoknađuju spomenuto slabljenje. Stoga će nas mijenjanje mišljenja te volja za usvajanjem novih ideja, stanovišta i situacija održati mentalno mladim. Važno je da nastavimo misliti i planirati. Godine same po sebi ne bi trebale nositi znatniji intelektualni pad.
Kako da prkosimo starenju mozga
Mentalnu sposobnost moguće je održati kao i fizičku, pa moramo težiti tome da održavamo osnovno stanje mentalnog zdravlja, kako bismo se duže mogli boriti s izazovima, hitnim i stresnim situacijama. Kako starimo, susrećemo se s emotivnim traumama, poput gubitka roditelja ili čak partnera. Samospoznaja zahtijeva izniman realizam: moramo shvatiti da nismo jedinstveni u patnji, da teška vremena dolaze i odlaze, da je raznolikost normalna i da su neki neuspjesi neizbježni. Kako starimo, moramo da odbacimo predrasude i budemo stalno spremni na promjene stavova. Moramo raditi zajedno sa svojim emocijama na konstruktivan način, a ipak biti naklonjeni i nježni prema sebi.
Ostati mentalno sposoban
Mnogo toga možemo da naučimo posmatrajući kvalitete ljudi čijoj se mentalnoj i emotivnoj fleksibilnosti divimo. Sljedeći kvaliteti rezultat su emotivne otvorenosti, fleksibilnosti i samosvjesnosti:
* nezavisnost i prihvatanje nezavisnosti drugih, mir i privatnost
* nedostatak samosažaljevanja, tako da se, kada se pojavi problem, promatra objektivno
* stav da ništa nije nemoguće, a problemi su tu da se riješe
* osjećaj unutrašnje sigurnosti, radije nego sigurnosti koja je rezultat kontrolisanja drugih
* spremnost preuzimanja odgovornosti za vlastite pogreške
* postojanje nekoliko bliskih veza, radije nego mnogo površnih
* osjećaj realizma kada je riječ o ciljevima koje sebi postavljate
* bivanje u dodiru s vlastitim osjećajima i nepostojanje straha da ih izrazimo
Kao što mišić kojim se ne služimo slabi i postaje beskoristan, i mozak koji ne misli slabi i postaje nemoćan. Najbolja mentalna vježba je rad. Stoga je prvi savjet za održanje mentalne sposobnosti – praktikovanje umnog rada. Veze s ostalim ljudima prisiljavaju vas da razmišljate o onom što govore i odgovarate na pitanja i komentare.
Razmišljanje
Kako starimo, sve je teže ostvariti novu moždanu vezu, pa moramo osigurati stalnu upotrebu nekih starih i dobro utvrđenih veza. Jedini način na koji to možemo postići je razmišljanje. Razmišljanje nije pasivan proces, ono znači angažovati se, propitkivati i upijati ono što se događa oko nas.
Najbolja mentalna vježba je rad. Stoga je prvi savjet za održanje mentalne sposobnosti – praktikovanje umnog rada
Aritmetičke vježbe, naprimjer, sastavni su dio svakodnevnog života i u njima možete aktivno sudjelovati. Računajte koliko ste potrošili u supermarketu zbrajajući cijene kada robu stavljate u korpu. Pokušajte u svoj rječnik dodati svaku novu riječ koju čujete. Svaki dan čitajte novine ili gledajte vijesti na TV-u, a zatim s prijateljima raspravljajte o najnovijim događajima.
Održavanje memorije
Kako starimo, naša dugotrajna memorija postaje jasnija, a kratkotrajna memorija slabi. Ako ste zabrinuti da ćete postati zaboravni, postoji nekoliko vježbi i tehnika koje će pomoći kratkotrajnoj memoriji.
Kada čitate članak iz knjige ili časopisa, rezimirajte glavnu radnju ili ideju i izložite je prijatelju. Pokušajte da se prisjetite imena, mjesta, datuma. Kad idete u kupovinu, pokušajte se sjetiti svega što vam treba bez čitanja sa papirića. Ako uđete u sobu i pritom zaboravite zašto ste ušli, vratite se na mjesto s kojeg ste pošli i ne napuštajte ga dok se ne sjetite razloga zbog kojeg ste tu.