Iako se često svrstava u žitarice, heljda zapravo botanički spada u kategoriju zeljastog povrća. Visok udio proteina i vlakana koje sadrži heljda pomažu normalizaciji nivoa šećera u krvi, što pogoduje dijabetičarima i svima koji se žele riješiti viška kilograma.
Višestruka primjena u kulinarstvu
Heljda se lako vari, uspješno smanjuje nivo šećera i holesterola u krvi, a neka su istraživanja pokazala i da utiče na smanjenje visokog pritiska.
Heljda, koja se u Evropi pojavila tek u srednjem vijeku (vuče korijene iz Azije), najčešće se priprema u obliku slasne kaše, a mljevenjem se dobija brašno od kojeg se pripremaju hljeb, palenta, različita peciva, poslastice, mafini, palačinke… Heljda je odličan dodatak varivima, supama, jelima od mesa… Izvrstan je izbor za osobe koje ne jedu meso jer sadrži kvalitetnije proteine od pirinča, kukuruza, prosa ili pšenice. Zrno koje se koristi za ljudsku prehranu je piramidalnog oblika i da bi se mogla koristiti kao hrana, mora se ukloniti vanjska ljuska.
Masnoće su u heljdinoj kaši prisutne u manjim količinama i sa zdravstvenog stajališta su odlične u prehrani jer sadrže dosta nezasićenih masnih kiselina i lecitina, važnog u razvoju djece. Ipak, heljda se ne preporučuje u prehrani beba do godinu dana starosti zbog velike količine vlakana koja ju čine teže varljivom i visoke energetske vrijednosti. Budući da heljdina kaša ne sadrži gluten pogodna je i za osobe koje boluju od celijakije.
Blagotvorna za organizam
Ova namirnica je bogata aminokiselinama argininom i lizinom koji poboljšavaju imunitet i pozitivno utiču na zdravlje srca. Osim toga, heljda se prilikom uzgoja rijetko tretira hemikalijama pa je to njena dodatna prednost. Manje je poznato da postoji i heljdin med koji se proizvodi od cvjetova heljde. Odlikuje ga tamnija boja i intenzivan miris, a bogat je ljekovitim svojstvima.