spot_img

Zorica Blagojević: Smisao grupe je da pravimo krug dobrih djela

“Samo ime me motiviše da se radi onako kako je jedino ispravno – da se što većem broju ljudi pomogne, jer Ana je bila upravo takva, žena velikog srca i veliki borac”, kaže osnivačica NVO Ana Ðoković-in memoriam, koja ima više hiljada članova, a dobila je nagradu za filantropiju Iskra

spot_img

Razgovarala Svetlana Peruničić
Foto Vesela Mišković, privatna arhiva

Humanitarna grupa, odnosno NVO Ana Đoković-in memoriam za relativno kratko vrijeme postala je jedna od najpopularnijih dobrotvornih organizacija u Crnoj Gori. Zahvaljujući inovativnom i otvorenom pristupu i koristeći društvene mreže, već u samom početku, za samo tri dana, grupi koja nosi ime po heroini koja je odlučila da rodi sina uprkos tome što je imala kancer, priključilo se više hiljada članova.
Princip rada grupe je jednostavan, a kako je pojasnila Zorica Blagojević, idejni tvorac i osnivačica, zasniva se na konceptu da se sve što ponude članovi, od nakita, odjeće, obuće, pa čak i hrane licitira, a novac sakupljen od prodaje se uplaćuje na žiro-račun za one kojima je najpotrebniji.
Grupa sada ima oko 7.300 članova raznih profila i dvadesetak volontera koji su uvijek spremni da odvoje odjeću i obuću i odnesu onome kome je potrebno, kao i hranu ili lijek. Osim njih, tu su i članovi koji, kada vide da je pokrenuta akcija, doniraju novac bez eksponiranja.
Broj ljudi kojima su do sada pomogli je veliki, ali taj trud zahtijeva stalno prisustvo na društvenim mrežama, što je sa porastom broja članova sada lakše, a licitacije, kako kaže Blagojević, pored posvećenosti humanom cilju same po sebi nekada budu i zabavne, a nadmetanje ko će više da ponudi svakog člana u svakom pojedinačnom slučaju čini ponosnim.

Kako ste došli na ideju da osnujete humanitarnu grupu Ana Đoković-in memoriam?
– Grupa je nastala 16. januara 2021. godine kada je jednom dječaku bila potrebna pomoć, odnosno skupljao se novac za njegovo liječenje. Za tri dana je brojala više od 3.000 članova, a za osam dana je preko nje prikupljeno oko 30.000 eura. Kada je ta akcija završena, grupa je, uz odobrenje Aninog supruga i majke, dobila ime po njoj. Za mene lično, u opticaju nije bilo nijedno drugo ime.

“Veoma je bitna organizacija, a mi žene imamo talenat da sve možemo da organizujemo kada nam je stalo to toga”

Grupa, odnosno NVO, se razlikuje od ostalih po jedinstvenom konceptu, sve što ponude članovi se licitira, a novac od uplate na žiro-račun grupe se skuplja za one kojima je najpotrebnije. Otkud ta divna ideja?
– Ideja je potekla od toga da razbijamo predrasude, da ne moramo kupovati sve novo, prije svega, djeci, a onda i nama odraslima. Ideja je, takođe, da svaki donator, koji donira novac, ima i neku stvar za uspomenu, ako ne i nešto što će koristiti. Imam puno cipela koje sam kupila na licitacijama, kao i neke sitnice koje me uvijek podsjete na neku akciju koju smo uspješno završili. Tako, na primjer, jedan čovjek mi je poslao novac kao donaciju, tim novcem sam licitirala domaću rakiju u grupi i kada je licitacija završena poslala sam mu uplatnicu sa iznosom koji je donirao, kao i flašu domaće rakije koju je dobio. Bio je prijatno iznenađen. Smisao grupe je da pravimo krug dobrih djela. Onaj ko nema novca, može za simboličan iznos da dobije to što mu je potrebno, odjeću, obuću ili neku drugu stvar, a ujedno da donira za nekoga za koga u tom momentu organizujemo akciju.
Takav koncept zahtijeva stalno prisustvo na društvenim mrežama, a neko mora da drži sve konce u rukama. Kako to postižete?
– Nijesam sama u grupi. Imam izuzetno dobar tim sa kojim imam odličnu saradnju. Ako zbog nekih obaveza ne mogu da ispratim licitacije, tu je moderatorka grupe Jelena Vukosavljević, ili neki drugi član koji će zaključiti licitacije. Network marketing puno volim, završila sam veliki broj obuka u Srbiji, i ništa nije teško kada radite ono što volite. Često se desi da jedni drugima uskačemo u pomoć u nekim momentima, jer smo svi zaposleni, i samim tim moramo da se pomažemo s obzirom na to da smo svi u grupi volonteri. Od nedavno imamo i PR-a grupe, Ljiljanu Femić, pa je mnogo lakše. Ona je zadužena za komunikaciju sa medijima i davanje obavještenja o svim planovima i uspješno završenim akcijama grupe.

Anu Đoković, heroinu koja je rodila sina, uprkos saznanju da joj je život ugrožen, nakon čega je, nažalost, izgubila bitku sa bolešću, znali ste lično. Kako su njeni porodica i prijatelji prihvatili Vašu ideju da grupa nosi njeno ime?
– Ana je moja snaha, saradnica, prijateljica… Žena koja je organizovala puno humanitarnih akcija, sa kojom sam imala planove da se osnuje udruženje roditelja prijevremeno rođenih beba, jer smo obje majke prijevremeno rođene djece. Ali… Sve je to ostvareno mnogo godina kasnije, nažalost bez nje. Ime grupi je dato po njoj, prije svega jer je to svojim djelima zaslužila. Kao njena zaova osjećala sam zahvalnost što je, rizikujući život, na svijet donijela dječaka Vukotu. I, eto, to je bio moj način da joj se zahvalim. Ana živi svaki dan sa nama, kroz Vukotu, kroz rezultate grupe, kroz pominjanje naziva grupe. Osjećam njenu podršku sa neba kada sam iscrpljena, kada ne ide sve po planu, kada razmišljam da odustanem. Nekako znam da snagu koju dobijem šalje ona. Kada je najpotrebnija tu je. Naravno, ime grupi dato je uz saglasnost njenog supruga i majke. Bilo je izuzetno emotivno kada sam im saopštila svoj prijedlog i dobila njihov pristanak. Samo ime me motiviše da se radi onako kako je jedino ispravno – da se što većem broju ljudi pomogne, jer Ana je bila upravo takva – žena velikog srca i veliki borac.
Koliko grupa ima članova i koliko njih je aktivno uključeno u rad?
– U grupi je oko 7.300 članova raznih profila i, naravno, nijesu uvijek svi aktivni. Imamo 20-ak volontera koji su uvijek spremni da odvoje odjeću o obuću i odnesu onome kome je potrebno, kao i hranu ili lijek. Postoje članovi koji doniraju novac bez eksponiranja, kada vide da je pokrenuta akcija.
NVO Ana Đoković-in memoriam je dobitnik nagrade Iskra, što je pokazatelj koliko su članovi predati humanitarnom radu. Kako ste reagovali kada ste čuli da ste dobili nagradu? Šta priznanje znači Vama i članovima?
– Rasplakala sam se kada sam obaviještena da smo dobitnici Iskre. Nijesam bila svjesna koliko je ta nagrada posebna, dok mi prijateljica i velika podrška u mom radu, novinarka Svetlana Mandić, prošlogodišnja dobitnica, nije objasnila da je to zapravo crnogorski Oskar za humanitarni rad, volonterizam i dobročinstvo. Nagrada mi je posebno draga jer je Ana jedne godine bila nominovana, ali je, nažalost, nije dobila. Evo, sada jeste njena grupa. Iskra je pokrenula mnogo uspavanih članova, što me jako raduje.
Šta smatrate najvećim dostignućem u dosadašnjem humanitarnom radu?
– To što smo uspjeli da razbijemo neke predrasude – da nije strašno da nemate, da nije strašno što ne možete da zaradite dovoljno da platite liječenje djetetu, da je u redu i da nije sramota da sebi ili djetetu kupite polovnu odjeću ili obuću. Takođe, da sa malo volje, želje i vremena možemo da usrećimo puno djece i porodica. Kao grupa ćemo uvijek biti podrška svim porodicama koje se nađu u nekoj teškoj situaciji, jer sve je prolazno.
Članovi grupe su iz različitih profesija, pa brojni ljudi koji su u nevolji mogu dobiti besplatnu pomoć psihologa, advokata…
– Tako je, u grupi ima raznih profila ljudi, a samim tim i profesija. Kada god je nekom potreban neki savjet javi se neko iz grupe. Takođe, kada je potreban lijek, uvijek se nađe neko ko ga ima, ili ljudi koji ga mogu nabaviti iz regiona. Grupa je veoma efikasna.
Tokom akcija ima tužnih, stresnih, ali i radosnih momenata. Možete li nam izdvojiti neke?
– Sve je to veoma teško psihički podnijeti, ali kada ste okruženi pozitivnim ljudima sve bude lakše. Ne volim da previše patetišem kada pokrećem neku akciju. Prvo zbog roditelja, da im ne bude još teže, a onda zato što vjerujem u pozitivan ishod akcije. Dešava se u grupi da se bračni par Vukadinović nadmeće u istoj licitaciji, jedno drugom povećavaju iznos i to bude veoma zabavno. Desilo se da naš član Nikola proda dvjema ženama domaća kokošija jaja, pa ne zna šta da radi. Licitacije same po sebi budu i zabavne, to nadmetanje ko će više da ponudi, ko će da osvoji licitaciju, pa se u šali članovi “prepucavaju”. Kroz šalu, zapravo, pomažemo onome kome je u tom momentu naša pomoć potrebna.

“Ana živi svaki dan sa nama, kroz sina Vukotu, kroz rezultate grupe, kroz pominjanje naziva. Osjećam njenu podršku sa neba kada sam iscrpljena, kada ne ide sve po planu, kada razmišljam da odustanem”

-

Na koju akciju ste posebno ponosni?
– Najponosnija sam što je Milica Bulatović izliječena od epilepsije u Turskoj, uprkos izjavi njene doktorice koja ju je vodila u Podgorici da nema potrebe da ide na dalje liječenje van granica Crne Gore. Eto, narod je skupio potrebnih 20.000 eura i dokazao da doktorica nije u pravu, jer Milica već godinu i po nema epi napade. Druga akcija koju moram da izdvojim je da smo uspjeli da opremimo dječiju sobu za petoro djece polovnim stvarima, a troškovi su bili 200-300 eura.
Imate li podršku od porodice, odnosno supruga i tri sina?
– Imam, naravno, i podršku i veliko razumijevanje kada je neka akcija u toku. Stariji sin je išao sa nama kada smo nosili donacije, blizanci redovno za licitacije doniraju svoje stvari koje su im male. Mislim da nijedna žena ne može biti uspješna ako nema podršku prije svega ukućana, a onda i šire porodice. Osim supruga, sinova, roditelja, svekrve, veliku ulogu u mom životu ima moja tetka Ruža Đoković, koja je za mene oličenje crnogorske žene. Ona me naučila da nema nemogućeg, ona me naučila kako da preživim momente kada nijesam mogla da priuštim djeci najpotrebnije, ona me naučila da žena može sve. Možeš – to je riječ kojom uvijek počinju njeni savjeti. Zahvaljujući njoj danas sam žena koja ostvari sve što zacrta.
Da li je na odluku da se bavite humanitarnim radom uticalo i to što ste bili životno ugroženi kada ste rodili blizance u sedmom mjesecu trudnoće, a oni kao prijevremeno rođene bebe smješteni u inkubatorima? Znamo da ste organizovali i akciju pomoći odjeljenju neonatologije u Podgorici…
– Može se reći da je to jedan od razloga. Svi u životu imamo uspone i padove, tako da ni mene to nije zaobišlo, pa smo suprug i ja imali perioda kada nijesmo mogli djeci baš sve da obezbijedimo. Samim tim lakše je sagledati neku situaciju, naići na razumijevanje za neke porodice, jer sam i sama bila u njihovim cipelama. Moji sinovi blizanci i ja smo bili na ivici života i smrti. Bogu hvala, završilo se dobro. Međutim, traume se vrate, pogotovo kada se javi neka majka za pomoć u liječenju djeteta. Zahvalna sam što su moji blizanci bili u Neonatološkom centru u Podgorici, gdje rade veliki profesionalci i stručna lica. Kada sam vidjela koliko se brinu i trude ne samo oko moje dece, već oko svih beba, osjećala sam da moram na neki način da se odužim tom divnom osoblju. Tako da im, kada god možemo, darujemo ono što im je u tom momentu potrebno. Prošle godine, 17. novembra, na Međunarodni dan prijevremeno rođene djece, prvi put je u krugu Dječije bolnice organizovano puštanje ljubičastih balona u vazduh. Sljedeće godine se nadamo većem odzivu roditelja.
Zaposleni ste u apoteci, a prije toga ste radili i druge poslove, između ostalog pravili ste praline i čokoladice. Biznis je trajao dok se nije pojavila korona. Uz sve to ste njegovana i lijepa žena. Koliko uopšte imate vremena da se posvetite sebi?
– Samim tim što radim u apoteci firme In spe, gdje su isključivo proizvodi od bilja, koje puno koristim, valjda se to primjećuje na mojoj koži. Volim posao koji radim, imala sam sreću što radim kod divne porodice Orlandić, koji se takođe trude da kroz svoje proizvode pomognu ljudima da zdravije žive. Otud i moja ljiubav prema tom poslu, jer je zaista lijep osjećaj kada nekome pomognemo. Praline i čokoladice su sada moj hobi, to me opušta, uživam da se tome posvetim. S obzirom na to da moji sinovi uče srednje škole u Podgorici i na Cetinju, suprug i ja smo sami radnim danima i imam dovoljno vremena da se posvetim sebi, da radim ono što volim, što se ne može reći za vikende, kada djeca dolaze.
Kako uspijevate da postignete sve obaveze?
– Veoma je bitna organizacija, a mi žene imamo talenat da sve možemo da organizujemo kada nam je stalo to toga. Imam privilegiju da sam okružena jakim ženama, tako da jedna drugu podržavamo, pomažemo u završavanju obaveza, pa se lako organizujem.
Koji su planovi NVO u narednom periodu?
– Planovi ne zavise od nas, već od građana kojima je pomoć potrebna. Nažalost, previše je ljudi koji zavise od drugih, pogotovo kada je u pitanju liječenje. Tu smo za sve kojima je pomoć zaista potrebna. Trudićemo se da što većem broju ljudi pomognemo, da budemo transparentni, pošteni i odgovorni prema našim članovima i donatorima.

Gracija 211, april 2023.

Možda vas zanima

PRATITE NAS I NA INSTAGRAMU

NEDAVNO OBJAVLJENO