Vrijeme je za zovu

Vrijeme je za berbu cvjetova zove, od kojih se prave ukusni sokovi i čajevi. Zova ili bazga (lat. Sambucus nigra) višegodišnja je drvenasta biljka iz porodice Caprifoliaceae. Koristi se cvijet, a nešto rjeđe plod (zreo) i list. Cvjetovi sadrže etarsko ulje koje sadrži: flavonoide, glikozide, hlorogensku kiselinu, sluz, tanine, pektine i dr. U plodu su prisutni glikozidi, tanini, malo etarskog ulja, šećer, voćne kiseline, vitamin C i dr. Sličnog sastava su i listovi. Svi djelovi su bogati mineralnim materijama (gvožđe, natrijum, kalijum) i njihovim solima.

Cvijet zove se koristi kod groznice, sinusitisa, stimuliše rad znojnih žlijezdi (posebno u kombinaciji sa lipom) čime se snižava tjelesna temperatura. U kombinaciji sa kantarionom koristi se protiv virusa (herpes simpleks, virusa tipa A i B, virus gripa). Čaj i sok zove pojačavaju znojenje i rad bronhija, pa se od davnina koriste kao sredstvo protiv prehlade, gripe i viroze, te sredstvo za grgljanje kod bolno natečenih desni i upale grla.

Za infekcije očiju i upale nosne sluznice kod kijavica preporučuje se rastvor napravljen od cvjetova zove. Rastvor se sprema tako što se 50 grama cvjetova kuva tri minuta u litri vode, a zatim ostavi da odstoji deset minuta. Nakon toga se rastvor procijedi i ispiraju oči i nozdrve više puta u toku dana.

Zova se još iz doba Hipokrata smatra ljekovitom biljkom jer ima diuretička, laksativna i protivupalna svojstva. Grčki ljekari koristili su je kao diuretik, kod ženskih bolesti, ali i nečiste kože. Od srednjeg vijeka se koristi za podsticanje znojenja i olakšavanje iskašljavanja. U ljekovite svrhe koriste se svi djelovi zove: cvijet, lišće, bobice, kora i korijen.

Vrući čaj od cvijeta: koristan je kod prehlade, gripe, sinusitisa, upale krajnika i grla, reumatoidnih oboljenja i astme, podstiče znojenje i čisti organizam od toksina.

Čaj od lišća koristi se kod nečiste kože, pospješuje mokrenje.

Čaj od lišća i kore djeluje laksativno. Od korijena i kore zove pravi se mast protiv ekcema i psorijaze.

VAŽNO Korijen, list, stabljika i nezreli plod sadrže cijanogene glikozide, kako bi se izbjeglo trovanje bitna je pravilna upotreba. Zreli plod i cvijet sigurni su za upotrebu. Ipak, konzumacija većih količina nedovoljno kuvanih bobica može da izazove mučninu. Lišće zove bere se tek kad je potpuno razvijeno, kora s debljih grana u proljeće, a upotrebljava se njen srednji, zeleni sloj. O sigurnosti upotrebe u trudnoći i laktaciji ne postoji dovoljno podataka.

Jedna šolja plodova zove sadrži:

  • 106 kalorija
  • 27 g ugljenih hidrata/od toga 10.2 grama dijetalnih vlakana
  • 870 mg vitamina A
  • 406 mg kalijuma
  • 52.2 mg vitamina C
  • 55 mg kalcijuma
  • 2.32 mg željeza

SASTOJCI ZA SIRUP OD ZOVE
30 cvjetova
3 l vode
8 kesica limunske kiseline
3 limuna
3 kg šećera

PRIPREMA Potopite cvjetove u vodu sa limunskom kiselinom i na kriške izrezanim limunom s korom, promiješajte i ostavite da odstoji na hladnom i tamnom mjestu 24 sata. Procijedite, dodajte šećer i dobro promiješajte te ostavite da stoji još 24 sata uz povremeno miješanje. Nakon 48 sati sirup prespite u staklene boce. Na taj ga način možete čuvati do godinu dana na hladnom i tamnom mjestu.

 

 

Možda vam se dopada

Komentari

učitavam...