Najpoznatija svjetska primatološkinja, UN-ova glasnica mira, humanitarka, antropološkinja, osnivačica Instituta Jane Goodall, preminula je 1. oktobra 2025. u 91. godini. Njena smrt zatvorila je jedno izvanredno poglavlje u istoriji nauke i globalne borbe za zaštitu života na Zemlji. Dr Džejn Gudol ostaće zapamćena kao izuzetan primjer hrabrosti i predanosti. Cijeloga života neumorno je podizala svijest o ugroženosti divljih životinja, zalagala se za očuvanje prirode i podsticala na stvaranje skladnijeg i održivijeg odnosa između ljudi, životinja i planete. Posebno se zalagala za uključivanje mladih u projekte očuvanja prirode i humanitarne inicijative te je predvodila brojne obrazovne programe usmjerene na zaštitu šimpanzi u divljini i zatočeništvu. Njenu misiju stalno je oblikovala duboka fascinacija evolucijom i nepokolebljivo uvjerenje da svi oblici života na Zemlji zaslužuju poštovanje.
Od djevojačkog sna do Afrike
Rođena kao Valeri Džejn Moris-Gudol 3. aprila 1934. godine u Londonu, bila je najstarija kćerka Mortimera Herberta Morisa-Gudoa, poslovnog čovjeka i vozača trka, i spisateljke Margaret Majfenju Džozef. Od ranog djetinjstva pokazivala je nesvakidašnju radoznalost i strast prema životinjama, umjesto igračaka birala je knjige o prirodi i satima posmatrala ponašanje životinja u vrtu. Sanjala je da će jednoga dana otputovati u Afriku i pisati o životinjama koje je tada poznavala samo iz knjiga. Kako bi ostvarila svoj san, radila je kao konobarica i uštedila novac za put u Keniju. Tamo je upoznala dr Luisa Likija, poznatog paleontologa i kustosa Nacionalnog muzeja u Najrobiju, koji je prepoznao njenu strpljivost i odlučnost. Liki joj je najprije ponudio posao sekretarice, a ubrzo zatim povjerio zadatak koji će obilježiti njen život, proučavanje divljih šimpanzi u Tanzaniji.
Otkriće koje je promijenilo nauku
Četrnaestog jula 1960. godine Džejn Gudol je stigla u nacionalni park Gombe u Tanzaniji. Tamo je razvila jedinstveni pristup istraživanju i otkrila nešto što će promijeniti istoriju nauke: dokazala je da šimpanze koriste alate, što je dotad smatrano isključivom ljudskom sposobnošću. Ovo otkriće redefinisalo je granicu između čovjeka i životinjskog svijeta te ušlo u udžbenike. Iako u početku bez formalnog obrazovanja u nauci, Džejn je na nagovor Luisa Likija upisala doktorat iz etologije na Kembridžu te 1965. godine odbranila disertaciju Ponašanje slobodnoživućih šimpanzi u rezervatu Gombe Strim (The Behaviour of Free-living Chimpanzees in the Gombe Stream Reserve). Time je postala tek osma osoba u istoriji Kembridža koja je stekla doktorat bez prethodnog završetka osnovnih studija.
Njeno početno tromjesečno istraživanje razvilo se u dugoročni naučni projekat koji traje već više od šest decenija. Program u Gombeu i danas je jedno od najvažnijih svjetskih centara za proučavanje ponašanja primata.
Globalna misija, humanitarni rad i nagrade
Džejn Gudol ubrzo je postala više od naučnice. Njena istraživanja otvorila su put aktivizmu i globalnom angažmanu. Govorila je širom svijeta o važnosti zaštite prirode, ljudskih prava i dobrobiti životinja.
Godine 1977. osnovala je Institut Jane Goodall (JGI), posvećen istraživanju, obrazovanju i očuvanju životne sredine. Četrnaest godina kasnije pokrenula je program Roots & Shoots, koji je započeo s dvanaest učenika u Dar es Salamu, Tanzanija, a danas okuplja mlade u više od 75 zemalja, podstičući ih na djelovanje u zajednici, zaštitu životne sredine i brigu o životinjama. Kako bi obezbijedila dugoročnu stabilnost svojih inicijativa, 2017. osnovala je Jane Goodall Legacy Foundation.
Džejn Gudol dobitnica je najviših međunarodnih priznanja. Godine 2002. imenovana je Glasnikom mira UN-a, a 2004. primila je titulu Dame zapovjednice Reda Britanskog Carstva (DBE) iz ruku kraljice Elizabete II. Među njenim nagradama ističu se i Predsjednička medalja slobode SAD-a, francuski Légion d’honneur, Medalja Bendžamina Franklina, japanska nagrada Kjoto, nagrada Gandi-King za nenasilje, Medalja Tanzanije i Tajlerova nagrada za dostignuća u zaštiti životne sredine. Dobitnica je počasnih doktorata brojnih univerziteta, a njen rad ovjekovječen je u mnogobrojnim dokumentarnim filmovima, knjigama i izložbama, uključujući putujuću izložbu pod nazivom Becoming Jane, National Geographica. Autorica je više od 27 knjiga za djecu i odrasle, a njena posljednja publikacija pod nazivom The Book of Hope prevedena je na više od 20 jezika.
Privatni život i ostavština
Gudolova se dva puta udavala. Prvi suprug bio joj je holandski baron i fotograf divljih životinja Hugo van Levik, s kojim je imala sina Huga Luisa, zvanog Grub. Nakon razvoda 1974. godine, udala se za Dereka Brajsesona, člana tanzanijskog parlamenta i bivšeg direktora nacionalnih parkova, koji je preminuo 1980. godine. Uprkos činjenici da je putovala gotovo 300 dana godišnje, Džejn je zadržala svoj dom u Bornmutu u Velikoj Britaniji, u porodičnoj kući koja je pripadala njenoj majci i baki. Uz sina, iza nje ostaje troje unučadi, Merlin, Ejndžel i Nik, te sestra Džudi koja joj je cijeloga života bila veliki oslonac.
Džejn Gudol ostaće zapamćena kao naučnica koja je promijenila naše razumijevanje prirode, kao neumorna zagovornica zaštite životne sredine i ljudskosti, te kao osoba koja je svojom jednostavnošću i vjerom u dobro inspirisala milione. Njen rad nastavlja da živi u šumama Gombea, kroz utočišta za šimpanze u Africi, kroz obrazovne programe i globalne mreže mladih koje je podstakla da vjeruju kako svako od nas može da promijeni svijet.
GRACIJA 239/oktobar 2025.
